Intervju: Damir Muminagić

Mumi

U vrijeme mojih početaka u Sarajevu je bilo dosta dobrih skejtera, ali jedan se izdvajao, što trikovima, što stilom. To je bio Damir Muminagić zvani Mumi, danas poznatiji kao DJ Mr. Mehikano.  (https://www.instagram.com/mrmehikano/?hl=en) Mumi sa spletenom riboljom kosti na glavi, u baggy hlačama i XXXL majici, kako skače sa terase kod Holiday Inn-a, to mi je jedno od sjećanja koje ne blijedi, jer ga se često sjetim. Jedno je vidjeti prave skejtere na televiziji, a sasvim drugo uživo, uživo kad vidiš nekako te to raspali deset puta više. Pamtim i jedan session na Bijelom platou, gdje je Mumi cijepao bs crooked u polukrug, do kraja ivice. 

Zato vam danas sa velikim zadovoljstvom predstavljam intervju sa Damirom Mumijem Muminagićem, pravom legendom sarajevskog skejtanja! 

1. Kako se zoveš, kad si rođen i gdje živiš?

Zovem se Damir Muminagić aka Mehikano, u raji poznat i kao Meksikanac :) Rođen 25. 08.1983. u Sarajevu i živim tu među Vama, u dolini okruženoj brdima.

Mr. Mehikano skejterano

2. Kako si počeo skejtati? 

Prvi dodir sa skejtom sam imao ranih devedesetih u Dubaiju. To je ujedno bio tranzicijski period sa takozvanih “santa cruz-cik-cak-skirolova” na manje-više ove što se i danas koriste. Mogu se pohvaliti da sam okusio i neki kraj te ere skejtova teške kategorije. Ozbiljnija posvećenost skejtu se desila nesto kasnije 1996. godine u Meksiku, gdje mi se vratila ljubav prema toj aktivnosti nakon što mi je ukraden BMX. Ekspanzija skejt scene u Meksiku je bila enormna sredinom devedesetih i osjećao sam se dobrodošao sa skejtom gdje god krenem, uklapao se u razne profile društva sa lakoćom. Tamo u Cancunu sam čak uspio osvojiti trece mjesto u rangu do 16 godina na mom prvom pravom skejt takmičenju.

3. Najbolji trik/trikovi koje si uradio u životu?

Teško pitanje :) Skoro pa kao kad te neko pita šta od muzike slušaš :) Najdraži flip trikovi koje sam masterizovao su bili frontside flip, varial heel flip, bs 180 flip. Najbolji osjećaj mi je uvijek bio jednostavni backside 180. Od grindova/slideova izdvojio bih crooked grind na flatrailovima, fs tailslide , boardslide niz handraile, nollie noseslide varijacije na ivicama. Zadnji trikovi što sam naučio je bio fakie bigspin heelflip i nollie flip.

bs boardslide

 

4. Šta nam možeš reći o sarajevskoj skejt sceni od prije dvadeset i više godina? Po čemu je pamtiš?

Sarajevska post-ratna skejt scena je nešto čega se vrlo rado prisjećam i smatram je možda sebično-nostalgično i dan-danas zlatnom erom skejta u gradu. Od samih začetaka i građenja ponovne scene do kolektivnih putovanja po regiji na razna takmičenja, pa i na koncu izgradnje prvog konkretnog parka u gradu. Sve je to za mene u Sarajevu počelo 98. godine kada sam se vratio inostranstva i to je u to vrijeme bila nekolicina istomišljenika koje možeš zbrojati na prste jedne ruke, uglavnom povratnika iz tzv. dijaspore… Kako je vrijeme odmicalo taj se crew lagano iz dana u dan širio, što sa novim naraštajem lokalnih početnika, što sa uhodanim BiH državljanima povratnicima. Upravo dolaskom tih ljudi sa skate znanjem izvana standard trikova bio je iznenađujuće visok, no ono što je krasilo taj period po meni nisu bili trikovi već taj inovativni stil nas skejtera, zbog nepostojanja skejt shopova, kao i zbog nerazvijenosti online prodaje u to vrijeme. S tim rečenim ondašnji sarajevski skejter je morao biti ujedno i modni dizajner, kako bi sam sebe odjenuo kako zna i umije da to liči na svjetske skate trendove, što je činilo sarajevske skejtere mnogo autentičnijim i orginalnijim od drugih skejt gradova, gdje su svi bili unificirano odjeveni masovnim konzumerizmom. Tako da je Sarajevski skejter u to vrijeme imao svoje JA, a uz to glavni fokus nije bio takmičiti se ko će bolji trik uraditi već je fokus bio vise na nenadjebiv stil s kojim su se trikovi izvodili (kako flikaš dasku, pop, kako lendaš, itd.). Više se pažnja na to posvećivala nego na fond trikova.

Govoreći i dalje o toj eri, sarajevska skate scena tada je bila usko vezana za druge subkulture kao što je npr. pet elemenata hiphopa, pa je tako skejt kod nas tada predstavljao taj neki šesti element hiphopa i na neki način ujedinjavao i druge scene i subkulture, pa tako prirodno stvarao taj neki ‘hangout’ za sviju. Zbog toga se recimo na platou Skenderije moglo vidjeti do 50-60 ljudi svakodnevno… sto DJ-eva, breakdancera, writera, MC-a, inline skejtera, pa i grupa cura koje su tu dolazile podržati ili šmekati svoje simpatije :)

Što se trikova tiče, bilo je i tada svega pa i dosta switch-a, ali je to samo šaka ljudi usavršavala, dok je više u sjećanju ostalo to kolektivno drugarstvo raznih subkultura na skejt lokacijama, kao terenu na kojem su se svi osjećali prihvaćenim i istim, u gradu gdje je većinsko stanovništvo tada gledalo na to sve sa čuđenjem, konfuzijom, pa i određenom dozom mržnje. Upravo zbog te kolicine skate interesanata i cinjenice da nam je trebala sigurnija lokacija za praktikovanje ovog sporta sam s ponosom i iskrenom namjerom sa nekolicinom prijatelja, ispred udruzenja ‘Freestyle’ realizovao i projekat Hastahana Skate park na Marindvoru.

Sarajevski skejteri na Holiday Innu prije dvadeset i kusur godina

 

5. Imaš li i sada skejt i voziš li ga ikako?

 

Imam stari setup i novu dasku u šteku kao i jedan longboard. Na moju žalost zapostavio sam svoju prvu ljubav od kad sam ‘zamijenio’ skejt sa DJ-ingom i vođenjem raznih muzičkih i klupskih projekata zadnjih 10+ godina, ali kako skate jeste u mojoj krvi mislim da bih se ovo ljeto mogao rekreativno ponovo aktivirati.

 

 

6. Šta bi preporučio početnicima, na šta da obrate, na šta da ne obraćaju pažnju?

 

Savjetovao bih da ne obraćaju pažnju :D. Skejt je po meni oblik umjetnosti i individualan je, daje slobodu da sam kreiraš svoju skejt ličnost bez potrebe slušanja i gledanja drugih. Da ne odustaju dok god ih to čini sretnim i sa strpljenjem grade svoj fond trikova, unikatnog stila i preferencija. Jedna od najljepših kultura jeste daska sa četiri točkića. 

 

7. Ispričaj nam neku skejtersku anegdotu koje se rado sjetiš?

Anegdota bi bilo previše za ispričati, možda za neku kolaboraciju s tobom pa da uradimo konačno neku SA skate knjigu? :) Al’ evo jedna anegdota da se nadovežem na raniji odgovor pod rednim brojem 4: kako bi skejter u post-ratnom Sarajevu kupio dasku ili komad odjeće nekog skejt brenda se moralo putovati, a kako je omladina tada teško dolazila do viza za putovanja izvan BiH, išlo se na narudžbe preko familije koja zivi preko bare, pa sve do DIY momenata šivaćih mašina i pokretanja lokalnog skejt brenda “Sevdah Skateboardz” kao i fenomena zvanog pijaca Otoka, gdje su se u to doba kupovale cargo hlače, fejk farmerice 5-6 brojeva veće da poprime tu 90s baggy skejt estetiku :)

Bs crooked u Zenici

 

8. Postavi sam sebi neko skejtersko pitanje ili daj neku poruku za kraj.

 

Za kraj nemam inspiracije sebi postavljati skejtersko pitanje već bi pozdravio tebe, Skate Sarajevo, Boardroom, UG ‘Freestyle’ i kolege skejtere prošle i sadašnje, a i buduće!